Vratit ću se u Hrvatsku

U Zagrebu je početkom srpnja boravio američki pisac trilera Dan Brown, jedan od najčitanijih svjetskih pisaca s više od dvjesto milijuna prodanih knjiga prevedenih na 56 jezika svijeta. Velika književna zvijezda, Brown je u Hrvatsku doputovao u potpunoj tajnosti, ali je ipak našao vremena za šetnju Zagrebom i kratak obilazak koji ga je odveo preko Krležina Gvozda i kroz Tunel Grič do sama središta grada, gdje je posjetio knjižaru Znanje u Gajevoj ulici te spontano potpisivao primjerke svoje najnovije u nas prevedene knjige Postanak (prijevod Petar Vujačić, VBZ). „Upravo sam prošao kroz doista zastrašujući tunel koji se Robertu Langdonu nikako ne bi svidio, a kroz koji bi vjerojatno morao proći kad bi slučajno došao u Hrvatsku“, našalio se pisac u kratkom susretu s novinarima, aludirajući na 350 metara dug tunel ispod Gradeca iz 1943, nekadašnje sklonište, a danas mjesto kulturnih događanja, i na harvardskoga profesora simbologije Langdona. Riječ je o glavnom liku serijala koji je proslavio Browna: romana Anđeli i demoni (2000), Da Vincijev kod (2003), Izgubljeni simbol (2009), prodan diljem svijeta u više od 80 milijuna primjeraka; Inferno (2013) te ­Postanak (2017), koji je trenutno najprodavanija knjiga u Europi i SAD-u.

Dan Brown u knjižari Znanje u Zagrebu / Snimio Filip Kos / PIXSELL

Knjige za vlastiti gušt

Iako su čak tri romana iz serijala adaptirana u vrlo uspješne filmove s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi, a Brownove knjige među pet najčitanijih i deset najprodavanijih svih vremena, pisac s osiguranim mjestom na Forbesovoj listi bogataša kao jedan od najbolje plaćenih književnika svijeta ne kotira podjednako dobro kod kritike, koja njegovim trilerima ne pridaje osobitu literarnu vrijednost. „Kaljuža, od početka do kraja“, glasi jedna kritika Daily Maila. „Nekada bez premca, a sada samo jako jadno“, objavio je The Telegraph. Najzajedljiviji je pak bio kritičar The Guardiana, koji je za Inferno zaključio kako je to knjiga puna „dementne magle i ubitačnih brbljarija“, a Postanak proglasio „još jednim beskrajno razvučenim kvaziakademskim dociranjem“. Kritika mu zamjera repetitivan i odveć pojednostavljen stil, lišen originalnosti i pametnih zapleta, plošne likove i činjenicu da njegove knjige, iako on tvrdi da se uvijek temelje na istini, nude izvrnutu verziju povijesti.

U brojnim intervjuima Brown priznaje da nije ravnodušan prema negativnoj kritici: „Volio bih kad bi se svima sviđalo to što radim. Naravno da me loše kritike bole. Ali naučio sam da su univerzalna prihvaćenost i opća hvala naprosto nerealan cilj. Zato uopće ne slušam kritike – ni one loše, ali ni one dobre. Najbolje je naprosto isključiti se, pisati knjigu kakvu biste i sami željeli pročitati, i nadati se da će i drugi ljudi dijeliti vaš ukus. Sve se svodi samo na to.“

Najprodavanija knjiga u Europi i SAD-u

Danu Brownu možda nije svejedno kad dobije lošu kritiku, ali njegove su knjige svakako otporne na nju: Inferno je postao bestseler u pretprodaji na Amazonu sto dana prije nego je uopće pušten u prodaju, a opće raspoloženje možda najbolje sažima tvrdnja jednoga kritičara da je „žaliti se da Dan Brown ne zna pisati kao da se žalite da su pahuljice hrskave. Jer, znate što? To uopće nije bitno – što se on više trudi, to je čitatelju draži.“ Ono što jedni smatraju davljenjem čitatelja dosadnim upadicama „u stilu Wikipedije“, drugi hvale kao prepoznatljiv Brownov pristup književnosti „kao alatu poduke“. Čitateljima, naprosto, nisu bitne iste stvari koje su važne književnim kritičarima i teoretičarima književnosti. Stil mu možda jest nezgrapan, a likovi konvencionalni, ali Brownovi su romani pisani kao trileri, i to za mnoge doista prilično napeti trileri. Majstor zagonetki i naglih obrata, Brown je naprosto dobar poznavatelj teorija zavjere čija neustrašiva mašta i suludi zapleti čitateljima nude sve što im zapravo i treba. Dok se god njegov Robert Langdon, literarni Indiana Jones utjelovljen u liku akademika sa supersposobnostima, uvijek sa po jednom prelijepom i prepametnom ljepoticom pod rukom, nastavlja bacati u intelektualno izazovne, po život opasne situacije, čitatelji će biti na njegovoj strani.

Tajanstveni posjet Zagrebu

Langdon je dosad projurio ulicama i građevinama Pariza, Vatikana, Washingtona, Firence i Barcelone. Poznato je da Brown za svaku knjigu u tajnosti istražuje godinama – za Postanak je istraživao pune četiri godine – a budući da je i njegov posjet Hrvatskoj bio obavijen velom tajne, nije neobično što smo ga u kratku razgovoru prvo pitali je li možda u Zagreb došao radi istraživanja za svoju sljedeću knjigu. „Ja neprekidno istražujem. I sada istražujem. Imam mnoštvo ideja, ali još se nisam odlučio ni za jednu konkretno“, tajnovito je odgovorio pisac.

Priznao je, međutim, da su ga za posjet Hrvatskoj prvi zaintrigirali roditelji, koji su tu bili čak dva puta i oduševili se: „Dakle, to je prvi razlog. Mnogo sam putovao, a u Hrvatskoj nikada nisam bio i doista sam želio doći“, kazao je Brown. No otkrio je kako postoji i drugi razlog, a taj je njegova skladateljska strast: u Zagreb ga je, rekao je, dijelom dovela i suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom, koja je snimila njegovu skladbu Goodbye, piščevu posvetu pokojnoj majci. „Osim što sam pisac, također se bavim skladanjem, tako da je drugi razlog što sam tu taj što sam dobio priliku da moju glazbu snimi orkestar Zagrebačke filharmonije“, pojasnio je pisac, koji komponira od djetinjstva – kao dijete je maštao o glazbeničkoj karijeri, majka mu se profesionalno bavila glazbom, a i mlađi mu je brat poznati skladatelj. O skladbi, koju je žanrovski svrstao pod „suvremenu klasiku“, nije želio mnogo govoriti, ali otkrio je kako je riječ o nekoj vrsti oproštaja od majke. Počeo ju je pisati dok je još bila živa, znajući da umire, a zasad je, kako je rekao, ne namjerava puštati u javnost. Suradnju s orkestrom Zagrebačke filharmonije opisao je pak kao predivno iskustvo za koje se nada da će se ponoviti i u budućnosti.

Čelična disciplina

Unatoč planiranoj tajnovitosti njegova posjeta, pisac je pristao na kratak susret s fotografima, kojima je spremno pozirao pred hotelom Dubrovnik, a rado se fotografirao i s ljubiteljima knjige koje je zatekao i iznenadio njegov nenajavljeni posjet knjižari Znanje. No sve je bilo pomno isplanirano do u minutu, jer za život velikog pisca potrebna je čelična disciplina: Brown ustaje svaki dan u četiri ujutro i priprema si sok od svježeg voća i kavu. Računalo mu je programirano da se svakih sat vremena zamrzne na punu minutu, tijekom koje izvodi sklekove i ostale vježbe razgibavanja. Točno u podne prestaje s pisanjem.

U Hrvatsku je došao ne znajući što može očekivati, a Zagreb se, kako je rekao, pokazao kao moderan i napredan grad koji ga je ugodno iznenadio i kamo bi se volio ponovno vratiti kao običan turist. Čini se da mu se dio te želje možda već i ostvario, jer je na svojem Facebook-profilu objavio snimku nogometne groznice na Trgu bana Jelačića uoči utakmice Hrvatska – Rusija i status: „Pozdrav iz Zagreba. Nema ničeg boljeg od gledanja Svjetskog prvenstva s nekoliko prijatelja.“